MAPIRANJE
Drugi pogled / LANDMARKS (orijentiri)

Ovogodišnji rad alternativnih vodiča obuhvatiće i vođenje kroz izložbu koja će biti postavljena na Kalemegdanu u periodu od 2. do 12. septembra. Radovi firentinskih umetnika koji pripremaju svoje instalacije u skladu sa sadržajem projekta Drugi pogled, služiće kao "orijentiri" (landmarks) u pripremi alternativnih vodiča.
Radovi sadrže "ključne reči" ili koncepte (poput pojmova granice, mnoštva, strpljenja), ili imaju za cilj da izmene postojeće sadržaje na Kalemegdanu i time ih učine drugačije razumljivim i drugačije pristupačnim publici.

Umetnici koji će realizovati instalacije su:
  • Michele Dantini
  • Marco Mazzoni
  • Lorenzo Pezzatini
  • Elisa Biagini
  • Dejan Atanacković
Izložba se realizuje u saradnji sa Muzejom savremene umetnosti u Beogradu.
Rad umetničke grupe Kinkaleri podrazumeva privremeno “pakovanje” tri kalemegdanske biste - književnika Alekse Šantića, Vojislava Ilića i Bore Stankovića. Planirano je da ovi spomenici budu privremeno pokriveni tamnim materijalom koji zadržava oblik biste ali samu bistu čini nevidljivom. Materijal, sličan lakom tapisonu, uobličen je, odnosno sašiven, prema obliku biste i postavlja se u delovima koji se međusobno spajaju. Materijal je lak i neoštećujuć, a sama bista bi bila dodatno zaštićena odgovarajućom plastičnom zaštitom.
Pored svake pokrivene biste biće postavljena manja tabla, slična tablama koje sadrže botaničke informacije u parkovima, ili koje opisuju trenutno odsutni muzejski eksponat, sa slikom biste i motivacijom privremene umetničke intervencije.

Rad umetnika Mikelea Dantinija (Michele Dantini) sastoji se iz 10 zastava na kopljima visine 2 do 2.5m, površina zastave 1x1.5m. Svaka zastava sadrži po jednu reč koja predstavlja referencu na neki sadržaj tvrđave ili pogleda sa tvrđave. Ove reči imaju funkcije narativnih povoda za Alternativne vodiče koji će pred zastavama asocijativno govoriti o njihovim značenjima. Odabrane reči su: granica, ostrvo, ptice, praznine, gustina, građanin, mnoštva, paviljoni, zvezde. Zastave će biti pobodene pojedinačno ili u manjim grupama na zelenim površinama, uglavnom na potezu između Zavoda za zaštitu spomenika i Pobednika, kao i na donjoj terasi ispod Pobednika.

Sa direktorom i stručnjacima Vojnog muzeja dogovorena je intervencija umetnika Lorenca Pecatinija (Lorenzo Pezzatini) koji će raditi na eksponatima – topovima – izloženim pred unutrašnjom Stambol kapijom. Njegov rad podrazumeva postavljanje akrilnih niti primarnih boja (crvena, žuta i plava) u cevi oružja. Pezzatini će tokom trajanja javnih otvaranja biti prisutan i kao performer u ulozi “stražara” ovih objekata, dakle u interakciji sa publikom i Alternativnim vodičima. Predstavljanje ovog rada imaće svakako kao cilj ukazivanje na izmenjenu funkciju ratnih eksponata, odnosno njihovu transformaciju u taktilni, muzejski i civilni objekat.

Na potezu od Prirodnjačkog muzeja, prema Stambol kapiji, sa leve strane, nalazi se travnata površina i padina na kojoj je predviđena postavka rada Elize Biadini (Elisa Biagini) i Dejana Atanackovića. U dogovoru sa gradskim zelenilom na ovoj površini biće posađene crvene i bele begonije koje će formirati reč PAZIENZA (strpljenje). Begonije karakteriše izdržljivost i otpornost na različite vremenske prilike, što je i praktični i simbolični razlog za njihovo korišćenje. Ukupna veličina ove instalacije bi trebalo da bude 1.5 x 10m. Sadržaj ovog rada, tiče se kako dugih istorijskih previranja tako i aktuelnog dugotrajnog tranzicionog perioda društva i kulture, podrazumeva pre svega asocijativni pristup, povezivanja reči sa različitim očiglednim i manje očiglednim referencama, kao i postavljanje pitanja: Šta je strpljenje? Kada je potrebno biti strpljiv? Zašto je strpljenje važno? Kako se vežba strpljenje?



Drugi pogled / video beleške 2008-9
ZORAN ERIĆ, kustos MSUB i MAJA MARKOVIĆ
15. decembar 2008.

«Muzej će da se rekonstruiše možda još dve godine. 2010. bi trebalo da se završi, ali sada vidiš da je to jedno gradilište. I to gradilište nas vraća na celu priču o Novom Beogradu, o gradilištu jednog drugog istorijskog terenutka. Sada, posle četrdeset godina od kada je Muzej otvoren, u toku je pokušaj da se nešto ponovo dovede u red, da se ponovo uspostavi kao jedan model kulturne institucije koja je nekada postojala i koja je tada bila, mogu slobodno da kažem, svetska institucija. Godine 1965, kada je Muzej otvoren, funkcionisala je i kao spomenik arhitekture visokog modernizma, vrhunski domet naše arhitekture koji je markirao ceo jedan kulturni prostor nekadašnje Jugoslavije.»

g44g
NIKOLA ŠUICA, istoričar umetnosti i JELENA SAVIĆ
decembar 2008.

«Interesantno je da je toranj Sajmišta, koji je dominirao beogradskom arhitekturom, danas vrlo malen. Ako se silazi sa jednog od mostova, Gazele ili Brankovog mosta, taj negativni prostor, taj ugašeni prostor, bez svetla, deluje kao nešto što je potpuno zapušteno, skrajnuto iz pamćenja i možda je ta činjenica da je pamćenje nešto što bi trebalo na različite načine negovati, ne samo pripovestima za decu, problem s kojim se mi suočavamo kada hodamo ovim teritorijama. Na 21.000 kvadratnih metara pružali su se izložbeni prostori. Sve je to pretvoreno, i to je jedinstven slučaj u istoriji evropskih gradova uopšte, da je sajamski, izložbeni prostor korišćen kao logor.»

g 4 4 g
VLADAN JEREMIĆ, urednik Galerije DOB i LARISA RAĐENOVIĆ
decembar 2008.

«Evo tu se nazire šetalište Lazara Kardenasa. Ko je bio Lazar Kardenas? Jedan latinoamerički revolucionar 60-ih, iz vremena anti-imperijalističkih revolucija. Tito, koji je bio naklonjen otporima protiv velikih sila, podržavao je revolucije koje su se dešavale '60-ih i '70-ih po svetu. Jugoslavija je to mogla da radi jer je bila veća i jača država, gde je živelo 23 miliona stanovnika, pa je mogla i da izgradi jedno ovako naselje skoro u svim gradovima bivše Jugoslavije. U Skoplju, Zagrebu, Sarajevu, Prilepu itd. U svakom bloku na Novom Beogradu, pored sadržaja koji su bili vezani za kupovinu, za obavljanje raznih potrepština, bili su izgrađeni i edukativni, zabavni sadržaji i institucije koje su služile za edukaciju.»

g 4 4 g
MILAN PRODANOVIĆ, arhitekta i MAJA VIDOVIĆ
decembar 2008.

«Globalna mreža i neponovljivo mesto. Samo je jedno mesto i kontakt je licem u lice. Urbano mesto susreće virtuelni prostor. Mi u tom virtuelnom prostoru moramo da promovišemo urbano mesto, da promovišemo Zemun, duh mesta. To je neponovljivo, ti identiteti. Pričao sam ti o sporoj hrani. Nije samo reč o hrani, vec da usporimo malo život, da ga vežemo za neki lokalitet, za lokalnu hranu, lokalni pejzaž, lokalne biljke koje tu rastu, za neke lokalne ljude, istoriju, poeziju, muziku, za nešto š to je specifičnost. I onda je ceo svet bogastvo raznovrsnosti, proizvodnja raznovrsnosti, a ne uniformnost.»

g 4 4 g

BEOGRAD: DRUGI POGLED
beograd.drugipogled@gmail.com

CMUS / OUTSIDE PROJECT
www.outsideproject.org

TURISTIČKA ORGANIZACIJA BEOGRADA
www.tob.rs